m
Contact
Studios
Follow Us

Po čemu ćeš pamtiti 2020. godinu?

Pogledajmo zajedno unatrag na svoju 2020. godinu. Nema nikakve dileme da je izvjesno bila bitno drugačija od godine koju smo imali na umu prošle godine u ovo vrijeme kada smo ju dočekivali kao Novu godinu pred nama.

  1. godina za najveću većinu nas vrlo vjerojatno je, u najboljem slučaju barem na momente, izvukla na površinu mnoge naše teške emocije i obrasce, kao što su strah, izgubljenost, tjeskoba, bespomoćnost, bijes itd.  I naravno da je.

 

Ljudska smo bića i naše teške emocije i stanja su upravo to – ljudska. Normalna. Shvatljiva. Opravdana.

 

Nije nimalo neobično da razdoblja u kojima se u nama podižu ovakve teške emocije imaju tendenciju bitno suziti nam pogled i cjelokupno naše iskustvo obojati bojama tih istih teških emocija. U konkretnom slučaju, pomisao na godinu iza nas potpuno prirodno će na prvo mjesto izbaciti, barem u nekom obliku i barem u nekoj mjeri, asocijacije upravo vezane uz koronavirus, lockdown, strepnju za zdravlje naših najmilijih, frustraciju zbog oprečnih informacija, itd.

Neke od nas je ovo iskustvo s pandemijom katapultiralo i motiviralo u odvažnost i odlučnost pa nam je godina rezultirala najboljom godinom ikad. Neke od nas je bacilo na koljena s kojih se možda još uvijek nismo podigli. Neki od nas imaju osjećaj da su se samo vrtili u krug i da su u tom motanju potratili godinu dana svog života. Neki od nas dotakli su sve navedeno, uz sve moguće podvarijante.

 

Činjenica je međutim da je u toj istoj 2020. godini bilo i trenutaka koji su nam donijeli i lijepa iskustva, zagrijali srce i dodali vrijednost našem životu i životu ljudi oko nas.

 

Nismo osjećali isključivo strah, bijes i frustraciju baš svake sekunde svakog dana ove lude godine. Ali moguće je da ih (sasvim razumljivo) nismo uvijek baš potpuno proživjeli ili ih jednostavno nije količinski bilo dovoljno da bismo mogli reći da ćemo po njima pamtiti 2020. godinu. Svakome od nas će se biti lakše ili teže povezati s takvim trenucima. Niti smo svi isti niti su naša iskustva bila ista, ali neupitna je istina da smo takvih iskustava u 2020. godini svi imali.

Kada mi je neki dan ovo prošlo kroz glavu, zaključila sam da je meni osobno potrebno završiti ovu godinu upravo na taj način – jednim nježnijim pogledom na tu 2020. godinu, kao i na mene samu kroz nju. Uz nešto manje analize ostvarenih ciljeva i želja, provjera jesam li mogla i trebala više i bolje i zašto sam sve zapela, a uz nešto više zaustavljenih trenutaka i provjera kako mi je stvarno kroz ovu godinu bilo, što sam sve nosila i na koje sam se sve načine trudila.

 

Iz zaključka da je ovo meni osobno potrebno, rodila se ideja da isto podijelim i sa svakim drugim tko se pronađe u ovim retcima i promišljanjima, i da kroz zadnji mjesec ove godine zajednički proputujemo u jednoj takvoj atmosferi.

 

Ako ste netko tko se na bilo koji način i u bilo kojoj mjeri pronašao u ovom tekstu, pozivam vas da date priliku, makar i zadnju, svojoj 2020. godini i pridružite mi se u našem zajedničkom izazovu kojeg sam nazvala

 

PO ČEMU ĆEŠ PAMTITI 2020.?

 

Od 1. do 31. prosinca 2020. proputovat ćemo zajednički kroz svoju proteklu godinu na jedan drugačiji način. Odmah da vam kažem da to neće biti način “prisilnog” traženja pozitivnog tamo gdje ga nije bilo ili uvjeravanja sebe u bilo što. Taj način će biti samo zastati i svjesno primijetiti. Primijetiti ono što je, ono što je stvarno i ono što je vaše.

 

Sudjelovanje u izazovu je besplatno i dostupno svakome, a funkcionirat će na način da ću svaki dan u prosincu, kroz jutro do 11h, na društvenim mrežama Centra za mindfulness LAR (Instagram profil @larmindfulness i Facebook stranica LAR – mindfulness) objaviti video od nekoliko minuta. U svakom videu ponuditi ću vam jednu kratku temicu uz koju ćete moći povezati barem jedno svoje iskustvo iz 2020. godine. Sami možete odlučiti da li ćete potom neke stvari si i zapisati u bilježnicu, ja vjerujem da ja hoću. Ne morate se nigdje prijavljivati, samo pratite objave, sudjelujte i podijelite dojmove u komentarima ako poželite.

 

Želja mi je da ne propustimo priliku da sami sebi i jedni drugima odamo priznanje da je baš svatko od nas u ovoj protekloj godini radio najbolje što je znao i mogao, da to koliko je znao i mogao nije uvijek bilo istog kapaciteta i da je čak i ova godina donijela mnoštvo trenutaka vrijednih da se po njima i zapamti.

 

Svakako pozovite da nam se pridruži svatko za koga mislite da bi mu ovaj izazov služio.

 

Radujem se da se vidimo 1.12.!

 

Ines