Kako izbjeći prejedanje za blagdane?

Ako tražiš čarobni štapić, uz koji ćeš ovih blagdana izbjeći pretjerivanje u hrani i piću, a pritom se ničega nećeš odreći i uživat ćeš u baš svim delicijama koje želiš, mindfulness je ono što tražiš. U ovom tekstu pročitaj zašto i kako ga prakticirati na ovu temu. Sve napisano vrijedi naravno i kad nisu blagdani. 😉

Slijedi nam blagdansko vrijeme puno delicija. Hvata li te, uz veselje, i lagana pozadinska tjeskobica što već znaš da ćeš pretjerivati s hranom? Ne osjećati se baš najbolje ni tijekom, a ni poslije obroka? Nadodati možda i koji kilogram? I – možda najteže od svega – vrtiti se u začaranom krugu krivnje i predbacivanja sebi što nemaš samokontrolu?

Što kada bih ti rekla da možeš ovih blagdana… pojesti manje, uživati više, a ne odreći se baš ničega?

Tako što ćeš jesti svjesno!

❗

I prije nego (možda) zakolutaš očima i kažeš sebi „Joj ta komplicirana rješenja i filozofije i meditativno jedenje koje mi se ne daaaa“, znaj da sam u ovaj tekst uključila i toliko jednostavne trikove za primjenu mindful jedenja da se nećeš morati čak niti odreći ekrana za vrijeme obroka (iako bi to naravno uvijek bilo dobro za tebe). 😊

Zašto ti je uopće potrebna prisutnost i svjesnost (tj. mindfulness) dok jedeš?

Svjesnost u jedenju ti je potrebna da bi uopće imala ikakve šanse umetnuti ponašanje koje želiš (npr. prestati jesti) dok te kao bujica nosi želja da unosiš hranu u već najedeno tijelo.

Znaš i sama da racionalni pristupi u ovakvim trenucima baš i ne pale, jer ma koliko ti racionalno bila svega svjesna, redovito ispada da si i uz svu tu pamet jednostavno ne možeš pomoći.

Jesti na mindful način je vještina koja se vježba i – iako je vrlo jednostavna, nije nimalo laka.

Čisto praktično, jedeš li na takav mindful način – ako ništa drugo – jesti ćeš sporije i tako dati šansu tijelu da uopće odreagira slanjem poruke sitosti!

Kako prakticirati mindful jedenje, a da ne izgledaš kao potpuni čudak koji meditira nad svakim zalogajem – pogotovo kad si u društvu za blagdanskim stolom?

Za početak, evo ti 3 trika koji će biti odličan početak svjesnijeg jedenja. Ako je svjesnost u jedenju nešto što već primjenjuješ, ovi trikovi bit će ti super dodatni alat iz rukava, koji ćeš uvijek imati uz sebe. Doslovce ne može jednostavnije od ovoga! 😊

Dakle, automatski ćeš jesti puuuno svjesnije već i ako radiš “samo” ove 3 stvari:

1. POMIRISATI HRANU PRIJE NEGO JU KRENEŠ JESTI / PITI.

Ako nikad nisi probala svjesno pomirisati hranu neposredno prije nego ju kreneš jesti, svakako ovo isprobaj! Čisto zato da dobiješ svoje vlastito iskustvo umjesto da te ja u išta uvjeravam.

Ono što meni moje iskustvo kaže je da se krenu događati nevjerojatne stvari kada ostanemo u tom mirisanju hrane nekoliko trenutaka.

Krene se buditi cijeli niz senzacija u području ustiju, krene slina, kao da se cijelo tijelo aktivira i krene pripremati za hranjenje. Kao da prepoznaje ne samo da mu stiže hrana, nego i točno koja hrana, i to bez da ju je uopće okusilo! Meni je ovo baš nešto čudesno, a tako smo rijetko s tim u kontaktu.

2. ZALOGAJ PROŽVAKATI DO KRAJA.

Kako žvačeš? Tek toliko minimalno da hrana uspije proći kroz grlo? Ili si svjesna one davne lekcije iz osnovne škole da probava počinje već u ustima? Koristiš li puni potencijal svojih zubiju i sline – ono zbog čega ih i imaš?

Neki zdravstveni problemi sa povećanom količinom želučane kiseline nedavno su me doveli do jednog zanimljivog zaključka. Nisam liječnik i definitivno ovo nije nikakav medicinski savjet, no dijelim s tobom ovaj moj osobni uvid koji je išao ovako:

Kako tijelo nikad ništa ne radi bez razloga, tako proizvodi i količinu želučane kiseline za koju (očito!) misli da mu je potrebna. Ja ne znam zašto ono to misli i što se zbiva u pozadini (zato idem liječniku), ali znam da – čisto zdravorazumski…

Nije svejedno da li hrana (koja god bila) u želudac stigne u tekućem stanju detaljno prožeta slinom ili pak u čvrstim zbijenim komadima (obrati pažnju kad jedeš kruh).

Potpunim žvakanjem svakog zalogaja slina će odraditi veliki dio razgradnje hrane i olakšat ćemo razgradnju hrane u želucu. Time će želudac s vremenom ubrati informaciju da mu je – realno – potrebna puno manja količina želučane kiseline. U svakom slučaju jest ćemo puuuno sporije i opet dati šansu tijelu da pošalje poruku da je sito.

3. DOK ŽVAČEŠ PUŠTATI PRIBOR DA ODMARA NA TANJURU – PRAZAN.

Ovo mi je bilo prezabavno osvijestiti! Pozivam te da i ovo probaš, mogla bi se iznenaditi koliko imaš automatiziranih pokreta tijekom obroka!

Neovisno o tome da li žurim s obrokom ili ne, navika mi je ta da tek što sam stavila zalogaj u usta, već vilicom prtljam dalje po tanjuru, i punim ju sljedećim zalogajem. Po mogućnosti, podižem vilicu ispred usta i doslovce čekam da progutam kako bi stavila sljedeći zalogaj.

Probaj pustiti da pribor prazan čeka na tanjuru dok žvačeš i gutaš. Bez da ga uopće diraš, nema niti preslagivanja hrane po tanjuru. Kad se žvače se samo žvače i vilica se prima u ruku i kreće puniti tek kad su usta potpuno prazna.

Da, može ti ovo biti vrlo čudno, čak i nelagodno, ali to čudno i ta nelagoda je školjkica koja drži biser. Biser novih informacija o tebi. Tako se događa famozno osvještavanje.

Ove trikove možeš primijeniti baš uvijek, neće ti uzeti nikakvo vrijeme i nitko neće ni znati da ih primjenjuješ! 😉

No, nemoj se iznenaditi ako ti podignu itekako puno nelagode! Dosadu, nemir, nestrpljivost, potrebu da žvačeš i gutaš brže…

Tu kreće dublje osvještavanje, ali pustit ćemo to za neku drugu priliku.

E sad, jedno su jednostavni trikovi, a drugo je ono čemu zapravo težiš u hranjenju, bilo da je blagdansko vrijeme ili nije. A to je ODNOS sa svojim tijelom.

Suživot s njim na obostrano zadovoljstvo i dobrobit. Ti si dobra prema svom tijelu i daješ mu ono što mu treba, tvoje tijelo je dobro prema tebi i daje ti ono što tebi treba.

I to uopće ne znači „jesti zdravo“ – ma što to za svakog od nas značilo.

Evo što to znači:

1. Kontakt s tijelom.

Prije svega želimo biti u kontaktu s vlastitim tijelom. Znati ga osjećati.

To ti je onaj osjećaj prisutnosti koji te ispuni kada svjesno obratiš pažnju na trenutni položaj svojih stopala. Samo par sekundi se umiri, diši i drži fokus na svojim stopalima, bez da ih gledaš ili pomičeš. Promatraj kako precizno točno možeš znati položaj svojih stopala. Po nečemu, nekako, znaš da ih imaš, znaš je li im hladno, toplo, ugodno, neugodno, koji zglob kako stoji… Kako to sve znaš? Po tjelesnim senzacijama u tom dijelu tijela.

Znati i moći biti u kontaktu s tjelesnim senzacijama u tijelu je sama srž mindfulness vještine.

2. Poznavanje tijela i prepoznavanje njegovih signala.

Navika svjesnog kontakta sa vlastitim tijelom dovede te do toga da ga puno bolje upoznaš.

Kako je rekla jedna moja bivša MBSR polaznica – Tek vježbajući u meditaciji kontakt s tijelom shvatila sam koliko ne volim vrućinu u prostoriji! Nikad nisam išla za tim, ali kad u prostoriji nije prohladno i svježe, ja zapravo budem nervozna.

Kakav banalan, a moćan, uvid! Isto je kod jedenja.

Kontakt s tijelom omogućit će nam da znamo prepoznati što tijelo kaže o pojedinoj namirnici, o trenutku kad mu je hrana potrebna, kad mu više nije potrebna, kad mu nedostaje vode, treba li mu toplo ili hladno, itd.

3. Poštivanje svog tijela i njegovih signala.

Tek kad smo bolje upoznali svoje tijelo, dolazimo u priliku poštivati njegove potrebe. I naravno, dalje osvijestiti zašto ih ponekad ne poštujemo.

Ovo ide znatno dalje od samog jedenja, i uključuje i signale poput umora, stresa, najave kakve prehlade… Ako ih ne poštujemo i ne reagiramo na njih (ili ih uopće niti ne registriramo, što je vrlo čest zaključak mojih polaznika u prvim tjednima MBSR tečaja) – znamo kamo to vodi. U sve veće probleme, bolest, kronična stanja, loše navike i ovisnička ponašanja kojima ćemo to kompenzirati itd.

Ovo troje te dovede do zadnje i najvažnije stavke, a to je:

4. Povjerenje u vlastito tijelo.

Mi često mislimo da je problem kod prejedanja tijelo i da je snagom volje potrebno njega držati pod kontrolom. Ali zapravo – zašto bi to bilo tako?

Trebamo li se snagom volje uplitati u to koliko zraka trebamo udahnuti? U to koliko je trombocita potrebno da se zaustavi krv kad se porežemo?

Zašto mislimo da je samo kod hrane i pića tijelo neka razuzdana tvorevina koja bi nas uništila kad bismo joj dali na volju?

Pa nije li upravo tijelo to koje da signal mučnine kad pretjeramo s bilo čim? Kad to tijelo radi? Uvijek kad baš nikako drugačije nije uspjelo postići da ga čujemo. Nije li upravo tijelo to koje nam i krene raditi sve te probleme sa zdravljem upravo zato što ne poštujemo njegove potrebe i granice? A čak i tada tijelo ima jedan jedini cilj – dozvati nas natrag, opet na našu dobrobit.

Kad god sam eksperimentirala s time koliko hrane mi je TIJELU potrebno, začudila sam se koliko je to zapravo MALO!

To što smo mi na temu hranjenja nalijepili puno toga što je kulturološki, sociološki, psihološki itd. uvjetovano, je sasvim druga stvar. I ne mislim da je to samo po sebi nužno loše, svi ti aspekti su također dio našeg ljudskog postojanja, samo nemojmo tijelo kriviti za nešto s čim veze nema.

Tijelo vrlo dobro zna što mu je potrebno, kada i koliko. Pitanje je znamo li mi to čuti, prepoznati i ispoštovati.

I na kraju bonus:

5. Nježnost prema sebi.

Razmisli malo… Tvoje tijelo je izraz bezuvjetne ljubavi prema tebi. Ono nikad ne prosuđuje, nikad ne zamjera, nikad ne kritizira.

Ma koliko „loše“ hrane unijela u njega, ma koliko loših izbora donijela, ono će uvijek beziznimno i bez da postavi i jedno jedino pitanje – prionuti na posao. Krenuti u razgradnju, povratku u balans. Uvijek. Za njega je uvijek sadašnji trenutak i zadatak pred njim. S alatima koje ima, odradit će najbolje što može.

I primijeti kako tijelo uvijek ima znanje, ali njegove objektivne mogućnosti ovise o njegovom trenutnom stanju.

Tvoje tijelo je bezuvjetno tu za tebe. Ne traži od tebe nikakvo žrtvovanje. Traži od tebe da ga čuješ. Da bi ono TEBI služilo i pružilo ti život kakav TI želiš.

Stoga ne brini za tijelo, tijelo nađe način da riješi čuda. Ali – kao i u bilo kom drugom ODNOSU, i u odnosu sa vlastitim tijelom preuzmi odgovornost za svoj dio. A to možeš učiniti nježno, postepeno, s ljubavlju i blagošću prema sebi.

Počni vježbati već danas. Ne moraš uvijek cijeli obrok – pojedi keks, voćku, kockicu čokolade, samo prvi zalogaj… Nađi svoj način. I piši mi ako imaš pitanje. 

Ništa ovo nije ni lako ni jednostavno ni pravocrtno. Ali je vrijedno. I predstavlja tvoj trajni unutarnji resurs zdravlja – i za kad budu blagdani i kad ne budu. ❤

MBSR 8-tjedni tečaj mindfulnessa i smanjenja stresa započinjemo upravo svjesnim jedenjem i uspostavljanjem kontakta sa vlastitim tijelom. Cijeli prvi tjedan posvećen je samo tome. I svašta već na samom početku otkrijemo, mogu vam reći. Informacije o upisima možete na potražiti na stranici o MBSR tečaju.

Ako MBSR tečaj trenutno nije opcija za tebe, već želiš samostalno naučiti osnove mindfulness vještine i uvesti ju u svoj život – to možeš učiniti pristupom mom besplatnom online programu MINDFULNESS START PAKET .