Kako „stati na loptu“? (ilitiga stres i kako se smiriti)

Svima su nam poznati naši super stresni periodi. Nekad znamo kako i zašto je došlo do toga da nas je stres poklopio i usisao u svoj vrtlog, nekad nemamo pojma. Nismo se ni snašli, a primjećujemo kako danima ponavljamo rečenicu „Baš mi je neki stresan period, nikako da stanem na loptu.“. Pa evo kako da stanemo na tu loptu.

U mom tekstu Mindfulness – kada nemamo vremena puno sam toga napisala o tome kako kroz svoje intenzivno stresne periode naprosto držati glavu iznad vode dok ne dođemo u priliku nešto učiniti da taj vrtlog zaustavimo i vratimo se natrag u svoje tračnice.

Tamo ćete pronaći SOS rješenja za takve periode dok traju, a u ovom tekstu pročitajte moje prijedloge kako iskoračiti iz takvih perioda, odnosno kako zaustaviti taj vrtlog stresa u koji smo upali.

Upozorenje:

Ton kojim vam se obraćam možda će vam se učiniti drugačijim od onog na kojeg ste navikli u mojim tekstovima. Razlog je u tome što sam daljnje retke pisala kao da vam se direktno obraćam u trenutku dok vas nosi vaš vrtlog stresa. Tražeći jezik i način da se probijem do vas kroz taj vrtlog vaših misli i emocija iznutra i kaosa izvana, ne biste li me uopće čuli. Ne zato jer vam želim pametovati, nego zato jer vam želim pomoći, nakon što ste me sami pitali za pomoć i savjet. 🙂

Što bih vam dakle rekla u jednoj takvoj vašoj fazi…

Redoslijed bi bio sljedeći:

Stani.

U situaciji kad nas intenzivni stres nosi kao bujicu i šamara na sve strane kao olujno more, sigurno ćemo se naći u tome da oko sebe vidimo hrpu stvari koje treba riješiti ne bismo li se vratili u ravnotežu. I doista tako i je, rješenje i predah vidimo u trenutku kad će to sve nešto biti gotovo, odrađeno, iskristalizirano, riješeno. Međutim, vjerujem da vam je i vaše vlastito iskustvo već više puta pokazalo prirodu takvih perioda – ko za inat, jedno riješiš – drugo dođe, sve se nekako zavrti istovremeno i pitaš se „Dobro, jel ima još nešto da me snađe?!“ …i baš bude ono – objektivno previše.

Stoga, ako si se uhvatila u trenutku da si osvijestila da si pod velikim stresom, koliko god istinito djelovala misao kako ćeš lako ti biti dobro, samo da se sredi ovaj kaos (prođe taj rok, odradiš taj posao, središ stan, završi se školska godina,…) ja te pozivam da staneš odmah. Sada. Fizički se zaustavi u sred tog svog kaosa i svih zaostataka. Stani na doslovce 10 sekundi.

Duboko udahni na nos.

Duuuugo izdahni na usta.

Tako nekoliko puta.

Ako si u prilici, poprati s 2 – 3 pokreta fizičkog protezanja tijela (prijedlog: s udahom širi ruke u stranu i podigni ih iznad glave, jednom rukom uhvati drugu i s izdahom pružene ruke spusti ispred sebe, bradu spusti na prsa, a leđa pogrbi i istegni.) .

Kad si to napravila, sada trenutak osjeti da stojiš ili sjediš.

Osjeti što te drži.

…kontakt stopala i poda, kontakt zdjelice i podloge. Na kojim mjestima ti dijelovi tijela dodiruju druge dijelove tijela (kontakt nogu, ruku,…)? Osjeti odjeću na svom tijelu. Par trenutaka ostani s navedenim tjelesnim osjetima.

Primijeti da dišeš.

Ne mijenjaj ništa s dahom, nego samo probaj svjesno pažnjom ispratiti cijeli jedan svoj udah od početka do kraja, primijeti trenutak u kom se udah pretvori u izdah, i onda isprati i taj izdah od početka do kraja. Provedi tako nekoliko trenutaka, uvijek uz samo jedan jedini udah / izdah, ovaj sada prisutan u tvom tijelu.

Za sve ovo do sad ti treba manje od minute.

Ne trebaju ti nikakvi pogodni uvjeti za to, to je mentalni posao, koji možeš izvesti bez da itko zna.

Znači nije stvar vremena, stvar je hoćeš li – nakon što si sama sebi osvijestila da te nosi stres – ubaciti taj voljni moment da se fizički zaustaviš na tih nekoliko sekundi. Ili će te ponijeti, kao dio te iste bujice, misao „Da, da, hoću, evo samo da…“. Tu je sva i jedina razlika.

Da se odmah razumijemo, moguće je da će ti ovo zaustavljanje i duboko disanje odmah donijeti olakšanje. Ali moguće je i da će ti tek tada postati jasno koliko ti je zapravo teško. Nije neobično da u tom trenu krenu nemir i napetost u tijelu, anksioznost, suze ili osjećaj krajnje nemoći. Ili bilo što drugo. Ako se nađeš u tome, znaj da je u pitanju nešto što je čitavo vrijeme prisutno u tvom tijelu, ali ti to u svojoj mentalnoj i fizičkoj jurnjavi naprosto ne možeš osjetiti.

Ako se podigne neki oblik takve nelagode, znaj da je to dobar znak.

To znači da si se povezala sa sobom i time kako si zapravo. Koliko god teško bilo, barem si opet „u jednom komadu“ i uopće osjećaš samu sebe.

Potom stavi ruku na svoje srce i izgovori:

Ok, u sred stresnog perioda sam.

Lamata me na sve strane. Nemam osjećaj kontrole i žongliram kako najbolje znam i umijem.

Zapravo – teško mi je.

Kako god „velike“ ili „male“ stvari bile u pitanju, osjećaj u tijelu je stvaran. U stanju sam nekakve borbe.

Kad osjetiš da ti je ovo sjelo, nastavi dalje i barem na razini ideje…

Razmotri opciju da se nalaziš u začaranom krugu.

Kreneš li analizirati kako si se do dovela do ovog stresnog vrtloga, lako je moguće da se nađeš u šemi „što je prvo kokoš ili jaje“. Jesu li vanjske okolnosti uzrokovale tvoj unutarnji raspad sistema, ili je bilo obrnuto.

A ja ti kažem – nije uopće bitno!

Jer – kako god da je bilo, složit ćeš se sa mnom da – što god da je bilo prvo, ono drugo se nalijepilo na to.

Možda ti je iz nekog xy razloga palo raspoloženje pa nisi bila baš produktivna taj dan, pa ti je zbog toga na kraju dana još malo više palo raspoloženje, uplela se možda i kakva krivnja, unutarnji kritičar, pa se krenula gomilati to do lista, pa si ispala iz nekog svog ritma, pojela neku junk hranu po putu i dodatnu kavu da ti digne energiju, pa si loše spavala pa hop, evo te… A možda ti je upravo iskočio neki veliki problem na poslu pa si i kod kuće odsutna i lakše razdražljiva, pa imaš manje strpljenja za dijete, pa dijete baš tada ne surađuje, pa se zbog toga iznerviraš, pa digneš glas, pa nemoć i krivnja pa hop, evo te opet…

Želim reći – nebitno je što je uzrokovalo što i što je bilo prvo, a što drugo, treće, peto.

Znaš zašto? Zato što je nebitno i gdje ćeš presjeći taj začarani krug.

Ne moraš otići do prvog prvcatog uzroka i privesti njega pravdi. Ono što moraš je – zaustaviti začarani krug. Bilo gdje.

Stvar je samo u tome da su velike šanse da je vanjskih stvari objektivno previše i vjerojatno nad mnogo njih uopće nemaš direktnog utjecaja jer ovise o faktorima koji su izvan tvoje kontrole. A opciju da makar u sred svega toga sebe centriraš imaš evo upravo sad.

I zato – za napraviti taj zaokret u sred svog velikog stresa – fokus stavi na to da sebe iznutra centriraš.

Kako?

Da ponovimo do sada usvojeno:

Najprije dakle – kroz fizičko zaustavljanje i uzemljavanje u sadašnjem trenutku fokusom na fizičko tijelo i dah. Isto tako, ako si u prilici možeš poslušati moju vođenu meditaciju od 10 minuta pod nazivom „Predah u 3 koraka“ – ona služi upravo tome, a ne moraš misliti što trebaš raditi. 🙂 Imaš ju na mom Facebooku i Instagramu.

Potom – kroz prepoznavanje da se upravo nalaziš u sred vrtloga stresa i da ti je teško. Možda i kroz svjesno dopuštanje mentalnog i fizičkog naboja u tvom tijelu da se ispolji, i kroz suze ako treba.

Od tuda idemo dalje.

Dolaskom na to koliko toliko „neutralno“ mjesto, zapitaj sebe:

Što mi sada treba?

I ostani s fokusom na unutra dok ti se jasno ne pokaže odgovor.

Ne preispituj ga i ne analiziraj, nego ga primi.

Prvu stvar koja ti dođe i samo jednu.

Ne začudi se ako to bude nešto vrlo banalno u rangu popiti vode, naspavati se, istuširati se, utopliti se, isplakati se, izjadati se.

Zapiši svoj odgovor na komad papira.

Potom ponovno osluhni sebe iz unutra i upitaj se:

Kako si to mogu dati?

Ne razbijaj glavu s onim što bi htjela, a nemaš, što nije moguće, i sl.

Ostani uz ono što ti je dostupno.

Isto tako ne kompliciraj pretjeranim razmišljanjima.

Odgovor opet može biti tako jednostavan kao što je zamotati se u dekicu, zatražiti pomoć ili razgovor, otići kući s posla na kom si zaglavila do navečer.

Opet samo primi odgovor.

I zapiši i njega.

Podvuci crtu i djeluj u tom pravcu.

To je tvoj broj jedan, jedan jedini i najvažniji zadatak, ispred apsolutno svih ostalih.

Kad si tu stvar napravila ili barem djelovala u pravcu dogovora ili konkretnog plana, sada možeš uzeti onaj isti komad papira i krenuti na njega ispisivati doslovce sve što te muči, što moraš obaviti, što ti je na pameti… Samo piši, piši i piši, dok više nemaš što napisati.

Tada pogledaj svoju listu i zaokruži onu jednu, najočitiju stvar koju znaš da joj se moraš sljedeće posvetiti. I stavi fokus na nju. Napiši konkretan prvi korak koji ćeš poduzeti, ispiši plan rješavanja, što god je već primjereno i što god je već tvoj način koji će ti stvoriti jasnoću oko te jedne stvari.

Od tuda ćeš sama dalje.

Ako si napravila ove korake koje sam ti predložila, znaj da si ti sada na sasvim drugom mjestu od onog s kog si krenula, i TO je ono što će ti vanjske okolnosti krenuti zrcaliti.

Nastoj ostati u svom centru ili se u njega vraćati i – promatraj što se zbiva u vanjskim okolnostima.

Od sveg srca se nadam da nećeš ostati samo na čitanju ovog teksta, nego da ćeš i primijeniti ove savjete. Realno mislim da ti za cijeli proces ne treba više od 10 minuta (ili 20 ako ćeš slušati vođenu meditaciju, što preporučam). Isto tako, ne moraš čekati da te tvoj stres stjera u kut da bi se centrirala na ovaj način.

Ako probaš, piši mi kako ti je bilo napraviti ovu vježbicu. Također slobodno piši i ako imaš kakvo pitanje. Ja sve ovo i radim zbog – tebe. 🙂

MBSR (Mindfulness – Based Stress Reduction) je 8-tjedni visokokvalitetan, međunarodno akredititran i dokazano učinkovit program za naučiti mindfulness i koristiti ga za upravljanje stresom.

Ako želiš naučiti i u praksi usvojiti alate koji će te držati centriranom i zauvijek ostati tvoj osobni resurs za učinkovito upravljanje stresom, razmotri opciju da ih naučiš pohađanjem ovog tečaja – na jednom mjestu, postupno i temeljito te uz stručno vodstvo.

Aktulane termine za upise potraži na stranici o MBSR tečaju, a ako upisi trenutno nisu otvoreni, predbilježi se za nadolazeći tečaj ili se obrati putem kontakt obrasca.