5 načina za “osjetiti svoj dah”
Kad trebaš skupiti hrabrost – duboko udahni. Kad si u strahu – samo diši. Kad se trebaš suzdržati od impulzivne reakcije – izbroji 10 udaha i izdaha. Kad se trebaš smiriti – udahni i broji do 5 pa izdahni. Kad se trebaš opustiti – udahni na nos, izdahni na usta.
Poznato? Primjećujete li obrazac? 😉
Jeste li primijetili da je namjerno fokusiranje na dah u stvari dio narodne predaje? Nešto što nam u stresnim trenucima, s jedne strane – dolazi kao intuitivan postupak iznutra, a s druge strane – nešto što nam stiže kao naputak od okoline izvana? S razlogom je tako.
Naše tijelo intuitivno zna što mu je potrebno da bi se vratilo u ravnotežu, a fokus na dah je izuzetno moćan alat koji adresira akutni stres na više frontova istovremeno. To isto naše unutarnje intuitivno znanje je čvrsti oslonac (vjerojatno i nesvjestan) iz kojega drugu osobu u akutnom stresu pozivamo da fokusom na svoj dah učini istu stvar.
Mi uvijek dišemo.
Uvijek, od prvog udaha pri dolasku na ovaj svijet do posljednjeg izdaha kad ovaj svijet napuštamo.
No rijetko znamo da dišemo.
Rijetko primjećujemo kakav nam je dah – je li miran, ubrzan, kratak, isprekidan… A upravo dah nam daje vrijedne informacije o tome kako smo zapravo. I isplati se s njim češće kroz dan doći u kontakt.
Razmislite, zašto u stresnoj situaciji, gotovo beziznimno i često bez da uopće znamo što zapravo radimo, krenemo primjenjivati uvodne, dobro nam poznate, „naputke“? Primjećujete li da time zapravo intuitivno interveniramo u način disanja?
Sve te intuitivne intervencije imaju jedan jedini cilj –
navesti nas da svjesno osjetimo svoj dah.
Jer naše tijelo zna što ćemo time dobiti. Zna da ćemo tako svoj um (koji je u tom trenutku tko zna gdje) povezati sa svojim tijelom (gdje je naša pažnja potrebna) i u postignutoj cjelovitosti ostvariti povratak u ravnotežu.
Fokus na dah je dolazak u sadašnji trenutak, a dolazak u sadašnji trenutak je dolazak u stvarnost.
A jedino dolazak u stvarnost ima šanse u „borbi“ protiv strašnih misli o budućnosti ili teških misli o prošlosti.
Mindfulness praksa (u prijevodu: redovita mindfulness meditacija) uči nas životu u sadašnjem trenutku. Jedan od načina na koji do toga dolazimo jest uvježbavanje vještine da vraćanje pažnje na naš dah učinimo navikom. Tada ta naša navika, kao što to inače navike čine, počne puno toga odrađivati za nas.
Puno toga, ali ne i sve. Isto tako, možda (još) nemamo neku uhodaniju mindfulness praksu da bismo na vlastitom primjeru mogli potvrditi gore navedeno.
U tom slučaju:
Češće namjerno povezivanje sa svojim dahom kroz dan može nas učiniti primjetno mirnijima, centriranijima, prisutnijima i – u konačnici zadovoljnijima.
No, tu uvijek ostaje ono vječno pitanje – Ali kako? Kako da to „radim“?
I doista – kako? Kako konkretno? Što uopće u stvarnosti znači ta uputa „osjeti svoj dah“?
U nastavku vam predlažem 5 jednostavnih i direktno primjenjivih načina za to. Možete ih isprobati jednog za drugim, redoslijedom koji sam navela i koristiti ovu listu kao osobni šalabahter za povezivanje sa svojim dahom – uvijek i svugdje. Isto tako, možete istražiti kako vam koji od ovih koraka odgovara pa pronaći onaj koji vas najlakše „centrira“ i potom se vraćati samo na njega. Sve je dopušteno i nema ispravnog i pogrešnog načina. Ima samo VAŠEG načina, onog koji vama najbolje sjeda.
Evo dakle KAKO osjetiti taj svoj dah:
- Primijetite da dišete stavljanjem ruke na trbuh.
Kad ste se sjetili da biste se mogli povezati sa svojim dahom, uzmite dijelić sekunde da samo – zastanete. Dijelić sekunde kroz koji će se provući vaša namjera da svoju pažnju, ma gdje u tom trenutku bila, dovedete na svoj dah. Tada samo primijetite da dišete, a to ćete najlakše učiniti stavljanjem ruke na trbuh. Primijetite taj ritam koji stvaraju udasi i izdasi. Odaberite biti namjerno svjesni onoga što se u vašem tijelu već ionako dešava. Zainteresirajte se za to kakav vam je trenutno dah. Samo da primite informaciju i proučite ga nekoliko trenutaka, bez da išta kod tog svog daha mijenjate. Primijetite, zainteresirajte se i promatrajte.
- Promotrite tjelesne senzacije koje prate udah i izdah.
Primijetite da svoj dah osjećate tako što zapravo osjećate fizičke senzacije u svom tijelu. Na primjer, primijetite kako disanje prati pokret – podizanje trbuha i grudnog koša. Zatim je tu širenje stijenki trbuha i grudnog koša. U nosnicama osjećate strujanje zraka. Možete li strujanje zraka osjetiti i kroz grlo? Možda ima i neki suptilni pokret ili senzacija u području zdjelice? Istražite gdje sve u svom tijelu, i na koje sve načine, osjećate senzacije povezane s procesom disanja. Koja od njih vam je nekako najočitija, najlakše dostupna za ostati s njom? Na tu senzaciju se vraćajte kad god želite „osjetiti svoj dah“.
- Probajte osjetiti samo jedan udah – ovaj sad.
…I samo jedan izdah – ovaj sad. Uvijek samo ovaj sad udah i ovaj sad izdah. Možete li osjetiti – samo jedan jedini udah? Sav svoj fokus stavite samo na njega… I samo jedan jedini, ovaj sad, izdah. Primijetite kako uvijek možete osjećati samo jedan udah ili izdah, i to uvijek samo ovaj sad. Jedino je on dostupan biti dijelom vašeg iskustva, svi ostali su ili dio vašeg sjećanja ili vašeg iščekivanja. Samo opušteno i lagano, ništa ozbiljno se ovdje ne događa, istražujete… 🙂
- Ispratite cijeli jedan udah od početka do kraja.
Istražite kako zapravo izgleda taj jedan udah. Što sve sadrži, kako se on u stvari dogodi, odigra unutar vas? Možete li jedan udah – ovaj sad – ispratiti od samog njegovog početka do samog njegovog kraja, do trenutka kad nestane u tišini i iz nje potom izroni izdah? Na isti način istražite kako izgleda cijeli tijek jednog vašeg izdaha. Ostanite u ovom istraživanju nekoliko trenutaka, kroz nizanje udaha i izdaha, a uvijek s pažnjom na onom koji je sad.
- Primijetite pauzu između udaha i izdaha.
Nemojte ju namjerno stvarati zastajkivanjem u disanju, već samo promotrite kako se događa ta promjena udaha u izdah i izdaha u udah. Nekoliko trenutaka zadržite se pažnjom na tom zanimljivom momentu promjene. On se svakako oduvijek i neprekidno događa u vašem tijelu.
***
Promotrite potom kako vam je nakon što ste nekoliko minuta bili ovako prisutni sa svojim dahom. Makar ako ste samo u svom tijelu pratili što se događa dok ste čitali ovaj tekst. Pritom obratite pažnju na to da ništa oko samog daha niste mijenjali, samo ste bili prisutni s njim. Svjesno ste odabrali upoznati se s njim, učiniti ga dijelom svog svjesnog iskustva.
A sad primijetite kako vam je nakon toga u tijelu? U umu? Kakva je kvaliteta vaše pažnje?
I upravo ste svoju prisutnost s fokusa na dah prenijeli na vaša daljnja iskustva, na vaše daljnje sadašnje trenutke.
Tako vam to „radi“. 🙂